Čovjek – dobrota

Pripremio: don Damjan Raguž

Srijeda, 3. kolovoza 2011.

U Engleskoj su,prije nekoliko godina,izišli neki novinski članci koji su izazvali žive kontraverzne rasprave. Raspravljalo se o školskim programima. Škola, naime, treba, ne samo mladima pružiti znanje, nego ih formirati, odgojiti kao zrele osobe. Mnogi su primijetili kako su tim školskim programima nedostaje nešto bitno. Tu se mladima ne iznosi jasna istina po kojoj bi mogli razlikovati ono što je dobro, a što zlo u životu. Mladima se često nudi jedna pogrešna filozofija: „dobro je ono što donosi korist, uživanje“. Ali ne samo ti mladi u Engleskoj, nego uopće današnji moderni čovjek prihvaća takvu životnu filozofiju. Za njega ne postoji moralna vrednota koja bi sama u sebi imala vrijednost bez obzira dali nam donosi korist ili užitak. U stvari, ta moralna vrednota jest DOBROTA. Kada čovjek otkrije dobrotu, on treba prema njoj usmjeriti svoj život bez obzira koliko ga to košta, jer je stvoren za dobrotu a to znači za Boga, jer Bog je „sumum bonum – najviše dobro“.

Za to Augustin kaže: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je naše ljudsko srce dok se u tebi ne smiri“.

Sijenkijević u svom romanu „Quo vadis“ piše kako je jednom car Neron,čiji je život bio ispunjen zloćom i moralnom pokvarenošću ipak učinio jedno dobro djelo. Pomogao je jednom mladiću koje je bio u teškoj životnoj situaciji. Poslije toga malo se zamislio pa je rekao „kako bi bilo lijepo kad bi čitav život činio samo dobra djela“. To je trenutak u kojemu je Neron sebe pronašao kao čovjeka,trenutak u kojemu je zasjala jedna svijetla zraka u tami njegova pokvarenog života.

Svi mi osjećamo kako smo pozvani da svoj život usmjerujemo prema dobroti, a to znači prema Bogu koji nas je za sebe stvorio. Kada čovjek susretne dobrotu u drugom čovjeku, osjeti kako ga ta dobrota privlači. Krist je najbolji čovjek koji je ikada hodao pod zvijezdama, zato je čudesnom moći privlačio ljude. Apostoli su sve ostavljali, i mreže i lađe i išli za njim.

Jedan kršćanski mislilac piše ovako: „Jedan se čovjek jednog jutra pripremao na posao. Kad je pronašao sve što mu treba i dalje je tražio“. Pitali su ga „što sada tražiš“, odgovorio im je „tražim samog sebe“.

Mnogi su danas izgubili sebe kao ljude. Zaboravili su da u sebi nose Božju sliku i da svoj život moraju neprestano usmjeravati prema dobroti, prema Bogu. Ako čovjek nije tako usmjeren, on je izgubio sebe kao čovjeka, a Krist kaže: „Što ti koristi ako cijeli svijet dobiješ, a sebe izgubiš“.

Čovjek koji želi sebi dobro mora se svakog dana opredjeljivati za dobro a protiv Zla, to će reći za Boga a protiv Zloga. Netko je lijepo rekao: „Jedino je pametan i mudar onaj čovjek, koji uvečer kada legne kaže :Bože, sutra želim biti bolji nego danas.“